Prije 20 godina – Sarajevska ‘92.

Tiha i vedra julska noć, sjedim na terasi svog stana u Splitu s prislonjenim tranzistorom na uhu i slušam Radio Sarajevo. Redaju se pozdravi, želje i razne obavijesti, a sve popraćeno muzikom. Idilično, zar ne, samo da nema spoznaje da se, evo tu, iza nekoliko brda poćevši od Kozijaka i Mosora događa rat. Pravi, surovi i do jučer nezamislivi rat. Moje Sarajevo je opkoljeno, ljude ubijaju kao na streljani, a eterom se šire poruke ohrabrenja, optimizma, utjehe i nade da će ovo ludilo prestati. Javljaju se oni koji brane Grad i oni koji strepe nad njihovom sudbinom. Strepim i ja s vjerom da će ga obraniti jer tamo je sve ratnik do ratnika. Prva rima je nastala u trenu, a nedugo zatim i cijela ova pjesma. Kamo sreće da nije nikada i da je sve bio samo ružan san julske noći, ali nažalost nije.

Za povećati klikni na tekst.

Za povećati ovaj članak klikni jednom pa onda još jednom.

***

Posted on 20. Juli 2012., in Nekategorizirano. Bookmark the permalink. 1 komentar.

  1. Eh, Zeljko Rodic, drag, uvijek srdacan i nasmijan.Takvog ga pamtim iz vremena srdacnih susreta, bez obzira gdje bi se oni desii.Zeljko je bio, u izvjesnom smislu, zastitni znak sarajevse mirnoce i dobrote.

    Hvala Zlaji sto na ovaj nacin cuva uspomenu i na naseg Zeljka Rodica.

    Vlatko Slokar

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: